petak, 31. siječnja 2014.

Najbolji doživljaj

Bilo je leto i sa drugovima sam se po ceo dan zezao i ispijao pivo.Po ceo dan smo se dosavjivali i vise nismo znali sta da radimo.Drug je dosao na ideju da se spakujemo i odemo na par dana na more.Tako smo i uradili.Ja sam tog dana proveri auto,i dogovorili smo se ujutru da krenemo.Ustao sam rano i nazvao druga i rekao mu da se spremi i da dolazim po njega.Krenuo sam oko 6 sati ujutru,a kod njega sam bio u 7.Popili smo kafu , ispusili po cigaretu i krenuli.Putovali smo par sati i stigli na more.Kad smo dosli raspakovali smo se i malo odmorili.Uvece smo se spremili i izasli u grad.Bilo je prelepih cura pa smo ja i frend imali drustvo.Nakon toga smo otisli u nasu sobu i legli da spavamo.Svanulo je jutro i otisli smo malo da se okupamo.Tada nam je prisao jedan covek i sa njim smo malo popricali odakle smo i koliko planiramo da ostanemo ovde.On je rekao da ga nazovemo i da smo veceras njegovi gosti u njegovom restoranu.Pala je noc i zajedno sam sa frendom otiso do tog restorana.Restoran je bio predobar,ekspluzivan na kome obicno izlazi elita.Narucili smo morske plodove i flasu crnog vina.Kasnije nam se pridruzio i vlasnik i pozvao je zensko drustvo,sa kojim smo svi zajedno uzivali do jutra.Ujutru smo otisli i legli da spavamo.Dosao je i poslednji dan naseg boravka na moru.Cim je svanulo odmah smo otisli da se kupamo malo,a zatim smo otisli da jedemo i popijemo nesto.Uvece smo se pozdravili sa svim tim ljudima i krenuli kuci.Na putu do kuce nas je zaustavila policija i kaznila zato jer nismo vezali pojas.Platili smo i tu kaznu i kad smo dosli kuci,jedva smo cekali da legnemo i spavamo.Ovo je bio jedan za mene lep dozivljaj koga cu se dugo secati.

srijeda, 29. siječnja 2014.

Navijači iz kvarta

Cilj jednog lokalnog drogerasa koji ima 25god. je bio da okupi svu generaciju hooligana iz jednog kvarta i da ih odvede na jedan malonogometni turnir gdje je igrala ekipa iz toga kvarta,i da ih bodre na tom turniru.
Kad je ekipa dosla u polufinale skupila se grupica ljudi od 50-70 navijaca koji su ih bodrili.
Njihov dolazak na utakmicu je bio sasvim slucajan,neorganiziran.Policija nije bila ni mogla pomisliti da ce se skupiti toliko navijaca u polufinalu koji ce praviti nered.Od pocetka utakmice su navijaci bodrili svoj Team iz njihovog kvarta,utakmica je bila tako napeta da su zadnje minute odlucivale o svemu.
Kada je Team iz njihovog kvarta zabio gol nastao je nered,pirotehnika se koristila,bacali su se role papira.Nakon nekoliko minuta kad je njihov Team primio gol u zadnjim minutama svi su poludjeli.Svi su odjednom postali agresivni psovali im.I tako odlaze na penale,gdje dobija njihov Team.
Svi su bili pre sretni,jer njihov Team ide u Finale!
Nakon te utakmice su poceli dogovori i maltretiranje mlađih generacija da moraju doci bodriti njihov team.Utakmica je bila zakazana 5 dana nakon sto se odigralo polufinale.
Dogovarali su se tijekom cijelog tjedna kako i sta ce se raditi,navijati.
Dan prije su se svi okupili da bi napravili trasparente,a sto je najgore nitko od njih nije bio pripremljen za to.Niti su imali novaca da se kupe boje za transparente. Ali su improvizirali i transparent napravili sa Jupolom!Da,da sa Jupolom.I tako dolazi Veliki dan te utakmice za tog lokalnog drogerasa koji je sretan sto su sve sve generacije skupile.Taj dan manje vise svi stariji od 20 god su bili u alkoholiziranom stanju.I tako su svi krenuli prema dvorani gdje se to igra,udaljeno oko 5km od mjesta gdje oni zive.Cijelo vrijeme dok su isli do te dvorane su pjevali,cak su dosli 2h prije nego sto je bila utakmica samo da se zauzme mjesto.
I tako dok su cekali da pocne utakmica su se dogovarali kako nece praviti nerede,da se ostalim ljudima pokaze da nisu hooligani.I tako je i bilo nisu pravili nikakve nerede,samo su navijali iz srca.
I tako su cijelu utakmicu navijali bez prestanka,ali nazalost njihov je Team izgubio i tako osvojili 2 mjesto.Navijaci su bili tuzni,ali kako je jedan od navijaca rekao „nema veze,dolazimo mi i sljedece godine kad cemo osvojiti  1mjesto“ .
Tu vecer su svi izasli vanka da proslave 2mjesto njihovog Team-a.

Taj dan je bio za pamcenje,taj dan je bio njihov.

utorak, 7. siječnja 2014.

Vikend na planini

Kao i prethodnih godina i ove godine smo se dogovorili da s prodicom idemo jedan vikend provesti na planini i uživati u zimskim sportovima, a i samoj prirodi. Bio je snježni petak, otšli smo uzeli sve što je potrebno, spakovali smo stvari, ubacili sve u auto i ujutro bi trebali krenuti. Nakon divno prespavane noći, nakon doručka, obukli smo se i uputili ka ljepotici Bjelašnici. Gore kada smo došli bila je "ludnica", raje je bilo na sve strane, muzika je tresla sve, bila je tolika gužva da smo jedva parking za atuo našli. Smjestili smo se fino, te opremili i uputili na skijališne staze. Skijali smo se sve dok smo imali sange, zezali na razne načine, opuštali, nekada i pali pa se našalili, ali sve u nekim granicama. Nakon skijanja došlo je vrijeme za večeru i kasnije šetanje po planini. Otišli smo u hotel, spremili se za večeru i sišli u restoran.
Večera je odmah pristigla na stol, kao i sve ostalo potrebno. Ljubazno osoblje je bilo spremno na bilo kakvu vrstu pomoći, atmosfera je bila fina, opuštajuća. Gosti su se šalili, smijali, pomalo pijucakli, baš uživali. Nakon večere, otišli smo u sobe, spremili se i izašli van. Snijeg je padao, hladno je bilo, ali ljudi jednostavno nisu mogli odoljeti tome. Šetali smo i razgledali oko sebe, posmatrali tu veličanstvenu ljepotu, malo se i grudvali, sve dok nije bilo vrijeme za spavanja. Bilo nam je žao poći opet u sobu i ležati u krevetu, ali morali smo. Isto tako, laganim korakom smo se vratili nazad u hotel, raspremili se, pripremili sve za spavanje zatim legli. Mislili smo da nećemo se tako lahko privići na novi prostor i krevet, ali umor je učinio svoje i zaspali smo kao mala djeca.

subota, 4. siječnja 2014.

Probijena guma

Bilo je to relativno nedavno. Cijeli dan je padala lagana kisica a mi smo se spremali na put. Imali smo slobodan vikend i odlucili posjetiti baku i djeda na selo. Mama je spakirala sendvice za po putu, tata je nesto radio oko auta a mi smo pakirali odjecu. Svi smo bili uzbudjeni i jedva cekali da krenemo. Nakon lagane voznje po gradu, cekanja po semaforima jedva smo docekali ravnu cestu i lagana voznja prema mirnom selu je pocela. Slusali smo radio i jeli sendvice kad se zacuo neki zvuk. Tata je zaustavio auto sa strane i izasao van da vidi u cemu je problem. Na nase iznenadjenje pukla nam je guma. Ali kako smo stvari potrpali u bunker nismo imali rezervne. Posto smo vec bili na pola puta nismo znali sta nam je najbolje za napraviti. Tata je odlucio da nazove vucnu sluzbu jer nije bas bilo nikoga u blizini. Dok smo cekali njih dva sata da dodji bili smo sretno da smo imali hrane i sokova pa smo si organizirali mali piknik. Javili smo djedu i baki sta je bilo da se ne zabrinu jer nas nema na vrijeme. Vucna sluzba je dosla i uspjeli su nekako zakrpati gumu bar da izdrzi do naseg odredista. Veseli smo sjeli u auto i krenuli dalje na put. Baka je bila presretna kad nas je vidjela i mi smo jedva docekali da joj ispricamo sta nam se dogodilo. Vikend je brzo prosao u druzenju i doslo je vrijeme da se krene natrag u grad. Gumu smo ranije odnijeli majstoru koji je uspio napraviti kako treba i upozorio nas da smo imali srece i da ubuduce obavezno imamo rezervnu kod nas. Nakon sta smo dosli doma ispricali smo frednovima nase male dogodovstine s avanture i kako smo se proveli. Jedva cekam da opet idemo k baki i djedu na selu samo ovaj put naravno s rezervnom gumom.

srijeda, 1. siječnja 2014.

Narkomani

Sjecam se tog dana jos uvijek jako dobro iako su od tada prosle 4 godine. Pokusavao sam da izbacim tu scenu iz glave , ali nikada nisam uspio. 2009 godina , mjesec Maj. Blizio se kraj skolske godine , pa sam puno vremena provodio vani sa drugovima. U blizini igralista nalazi se obdaniste , gdje se navecer okupljaju narkomani i sitni lopovi , pa je zato uvijek neko odrastao bio sa nama na igralistu i pazio na nas. Sa tim narkomanima se druzio i Alen , momak koji je bio stariji od mene samo 2 godine . Izbacen je iz skole u 7 razredu kada su mu nasli noz. Ali on nikada nije nama djeci nista lose uradio, cak nas je i ponekad i branio od starijih ljudi koji su nas tjerali sa igralista. Dosao je i taj dan , dan koji mi je jos uvijek u glavi. Ta scena , ta smrt Alena ... Fin ljetni dan . Blizio se kraj skole , pa je puno vise djece bilo vani. Svaku noc Alen je odlazio iza obdanista skupa sa narkomanima. Tada nisam ni znao sta rade , jer mi je tada droga bila nepoznati pojam. Nista nije slutilo na ono sto ce se desiti. Ograda igralista je bila mala pa nam je cesto lopta odlazila u dvoriste obdanista. Sa obzirom da sam ja nabio loptu moram sam i otici po nju. Krenuo sam po loptu , i kada sam je uzeo i krenuo nazad prema igralistu vidio sam nekog momka kako trci prema Alenu i ostalima koji su bili iza igralista. Pogledao sam prema njima i vidio samo kako taj momak vadi noz i zabija ga Alenu u prsa. Svi su poceli bjezati , a Alen je u lokvi krvi ostao sam. Pocela je vika i galama ljudi koji su vidjeli tu scenu. Jedan stariji gospodin je pokusao da zaustavi krvarenje , ali uzalud. Alen je preminuo na licu mjesta.