Vojska

Kao dječak uvijek sam želio postati vojnik ili policajac. Često sam gledao filmove o tome, maštao, uživao kada god sam imao priliku. Kako sam odrastao ta želja je i dalje bila tu i postajala je sve veća. U četvrtom razredu srednje škole sam mnogo razmišljao o tome, da li krenuti za onim što želim ili ipak upisati neki fakultet redovno koji nije za mene. Odlučio sam upisati fakultet kriminalističkih nauka i predati zahtjev za oružane snage naše države. Nakon odbrane maturskog i položenog prijemnog ispita za fakultet počeo sam trenirati maksmilano. Svaki dan sam trenirao dva puta. Jedan od tih treninga bio je karate naravno, sport koji sam počeo trenirati od ranog djetinjstva. Bio sam maksimalno fizički spreman. Pismene testove sam redovno učio i jedva čekao testiranja. Nakon nešto više od dva mjeseca počela su testiranja. Tih dana me je hvatala velika panika. Razmišljao sam kud dalje ako ne prođem, šta raditi.. Ali ipak nisam odustajao išao sam za onim što volim. Kada smo svi završili testove morali smo sačekati mjesec dana na konačni spisak primljenih vojnika. Tih mjesec dana mi je najteži period bio. Svaki dan nervoza, glupe misli, glupa pitanja su se vrtila. Jedno jutro probudi me majka, ustanem i kaže mi ona sine došla je pošta za tebe. Poletim da otvorim kad u njoj piše da sam primljen i da tro mjesečna obuka počinje za jedan mjesec. Bio sam presretan, nisam mogao vjerovati da mi se moj san ostvario. Odmah sam pozvao prijatelje da proslavimo taj najbolji trenutak u mom životu. Nakon proslave misli su mi bile okrenute samo ka mojoj budućnosti, to jest vojsci. Naporno sam trenirao i radio na sebi, kako bi bio spreman i mogao dati svoj maksimum za svoju domovinu.