Izbacenje iz skole

Dok sam još išao u osnovnu školu, bio sam nemiran, pravio sam razne probleme, ali nikad to nije bilo toliko strašno. Imao sam smanjeno vladanje nekad, roditelju su par puta morali doći u školu, ali sve što sam činio nije bilo opasno. Nije nanosilo nikome veliku štetu, niti ozbiljne posljedice. Kada sam se upisao u srednju školu i počeo ići u nju, kao da sam se smirio. Bio sam mirniji pošto nisam nikoga poznavao, na početku mi je bilo sve novo, nisam toliko nemiran bio i neki "belaj" sve dok nisam upoznao novo društvo. Bila je to grupica od četiri učenika iz razreda uključujući i mene. Išli smo zajedno uvijek, pa smo se tako dobro upoznali i bližili. Bili su problematični što je mene privuklo da se družim s njima. Pravili smo razne ludarije po školi, zezali profesore, ismijavali ih kao i u učenike, bježali sa nastave i slično. Za sve to smo uvijek bili kažnjavani, jer direktor škole i nije baš neki fini čovjek. Bio je ogroman građom, krupnog i dubokog glasa, a i opasan. Tokom školovanja, bilo je dosta zanimljivih i "ludih" situacija, ali jedna mi je ostala u sjećanju. Ta jedna me je koštala te škole, i nažalost nisam mogao nastaviti školovanje tu. Bližio se kraj prvog polugodišta u trećem razredu, i kao i svi, tako i profesor matematike počeo je sa ispitivanjem, testovima, pismenim zadaćama i svim ostalim. Imao sam dvije slabe ocjene, tako da je bila dovoljna još jedna i da padnem na polugodištu. Profesor je bio miran, povučen, nije galamio, prava dobrica. Bojao se svih muškaraca u razredu, bježao od nas, radili smo šta hoćemo. Jedan čas uzeli smo i zapalili sveske, sve se usmrdilo i učionica je bila puna dima. Otvorili smo prozor i izbacili je u snijeg dole. Njemu to nije bilo pravo i odlučio je da nas krišom upiše u dnevnik, a pritom i da slabu ocjenu. Mi to odmah nismo vidjeli i on je to učinio. Nakon par trenutaka, štreberi iz prvih klupa su nam rekli da je to učinio i da postoje male šanse da prođemo. Nas je to razljutilo, te smo se sva četvorica zaletili na njega. Gurnuli smo ga, prislonuli uza zid i oteli dnevnik. Provjerili smo je li to zaista učinio. Kada se ispostavilo da jeste, uzeli smo izderali stranice dnevnika i bacili kroz prozor. Taman kada smo to učinili, na vratima se pojavio strašni direktor sa svojim zamjenikom. Odmah se počeo derati na nas, prijeteći nam. Mislili smo da nije baš toliko ozbiljan, sve dok nas nije pozvao u kancelariju. Kada smo sišli dole, rekao je da pozovemo svoje roditelje i počeo je preturati po dokumentima učenika. Znao sam da to ne valja, za sve smo krivi, posebno ja, jer sam se odao tako lošem društvu. Ubrzo su stigli roditelji, a i policija koju su pozvali. Išli smo na ispitivanje, dali svoju izjavu, a kao poklon dobili svoje papire i izbačenje iz škole..