utorak, 4. veljače 2014.

Čudna igla

Dogovorili smo da se nađemo u centru grada pod nazivom „ Srebrenik „. Tu su trebali doći moj brat Damir, haver Amar i idiot Ademir. Kroz par sati smo našli se u centru grada, u jednom kafiću poznat pod nazivom „Trocadero“. Ja i Amar smo sebi narućili po jedno pivo, a Ademir je sebi naravno narućio fruktal od kajisije. U međuvremenu su mene nnazvale par koleginica da se nađu s nama, tačnije Maida,Lejla i Adelisa. Dok smo mi popili, one su došle s nama i krenuli smo u sljedeći kafić, častili dvjeovjke i zadržali se tu neko vrijeme. Onda je Ademir rekao da krenemo kući da nastavimo piti kod kuće, i mi smo krenuli.. išli smo prečicom koja i nije baš bila primjerna, sve je bilo uredu dok, Amar nije ugledao „ Iglu „ uzeo je u ruke i rekao je „ Pazite šta sam našao, sad ću se furati s ovim „, a mi zažuđeno u njega gledamo u upitamo se je li normalan? Dobro, onda je ponio sa sobom, dugo vrijeme, i kasnije kada smo gotov došli do kuće, naiđe kamion i ufrca nas, a Ademir kako se trznuo, ubode se sa tom iglom, kada sam to ugledao, odma sam je izvadio iz njegove ruke i bacio je. Rekao je da je sve uredu, i da se ne trebamo bojati. I tako su djevojke se priprale, te otišle kući da ne bi bile one krive poslije.. Kroz pola sata, sat je rekao da ga boli glava i da mu je jako vruće, mi smo se odma pripali i nazvali hitnu, objasnili im šta je bilo i nakon 15 minuta su došli i odveli ga što prije u Ambulantu da vide je li opasno šta. Mi nismo smjeli biti unutar Ambulante jer nismo bili član porodice njegove te smo otišli kući, čekali na njegov poziv i u ponoć nazove i kaže „ Dečki, sve je uredu, igla je bila protiv gripe, te sam sada dobio neke lijekove koje moram dnevno piti i biti će sve dobro „ Mi smo od dragosti otišli po njega i kada smo se vratili kući, smijali se radi djevojaka koje su pobjegle i kako se to sve dogodilo...

Nema komentara:

Objavi komentar