Dogovorili smo da se nađemo u centru grada pod nazivom „
Srebrenik „. Tu su trebali doći moj brat Damir, haver Amar i idiot Ademir. Kroz
par sati smo našli se u centru grada, u jednom kafiću poznat pod nazivom
„Trocadero“. Ja i Amar smo sebi narućili po jedno pivo, a Ademir je sebi
naravno narućio fruktal od kajisije. U međuvremenu su mene nnazvale par
koleginica da se nađu s nama, tačnije Maida,Lejla i Adelisa. Dok smo mi popili,
one su došle s nama i krenuli smo u sljedeći kafić, častili dvjeovjke i zadržali
se tu neko vrijeme. Onda je Ademir rekao da krenemo kući da nastavimo piti kod
kuće, i mi smo krenuli.. išli smo prečicom koja i nije baš bila primjerna, sve
je bilo uredu dok, Amar nije ugledao „ Iglu „ uzeo je u ruke i rekao je „
Pazite šta sam našao, sad ću se furati s ovim „, a mi zažuđeno u njega gledamo
u upitamo se je li normalan? Dobro, onda je ponio sa sobom, dugo vrijeme, i
kasnije kada smo gotov došli do kuće, naiđe kamion i ufrca nas, a Ademir kako
se trznuo, ubode se sa tom iglom, kada sam to ugledao, odma sam je izvadio iz
njegove ruke i bacio je. Rekao je da je sve uredu, i da se ne trebamo bojati. I
tako su djevojke se priprale, te otišle kući da ne bi bile one krive poslije..
Kroz pola sata, sat je rekao da ga boli glava i da mu je jako vruće, mi smo se
odma pripali i nazvali hitnu, objasnili im šta je bilo i nakon 15 minuta su
došli i odveli ga što prije u Ambulantu da vide je li opasno šta. Mi nismo
smjeli biti unutar Ambulante jer nismo bili član porodice njegove te smo otišli
kući, čekali na njegov poziv i u ponoć nazove i kaže „ Dečki, sve je uredu,
igla je bila protiv gripe, te sam sada dobio neke lijekove koje moram dnevno
piti i biti će sve dobro „ Mi smo od dragosti otišli po njega i kada smo se
vratili kući, smijali se radi djevojaka koje su pobjegle i kako se to sve
dogodilo...
Nema komentara:
Objavi komentar