Teško djetinjstvo

U drustvu je bio poznat kao Beka. Svi su ga gotivili i pazili jer je odrastao bez oca , a majka mu je nakon oceve smrti ubrzo nasla drugog covjeka i Beku ostavila kod svoje sestre .Odrastao je sa mnom , tako da sam ga smatrao bratom. Mnogo puta je znao i prespavati kod mene , jer mu je tetka bila ista kao majka , ravaku prosto receno. Beku je tjerala iz stana kako bi sa svojim ljubavnicima mogla provesti noc. U osnovnoj je bio odlican ucenik , cesto sam ga znao zovnuti da mi pokaze matematiku ili neki drugi predmet. Kako su godine prolazile tako se i Beka sve vise i vise probijao ka vrhu. Bio je jedan od najboljih ucenika u skoli , nasu skolu je predstavljao na raznim takmicenjima , i cesto znao osvojiti neki pehar. Na kraju 8 razreda proglasen je ucenikom generacije , sto nikoga nije iznenadilo jer su svi znali kakav je ucenik . Ja sam bio prvi koji mu je cestitao . Bio sam sretan k'o da sam ja ucenik generacije. Ali Beka nije bio sretan. Niko iz njegove porodice nije bio na proglasenju. Njegovu majku to nije ni zanimalo , a tetka je rekla kako nema vremena . Ali smo zato bili mi tu - Ja i moja majka. Beka nas je smatrao majkom i bratom. Upisao je gimnaziju. Mjesec dana nakon pocetka skole dosao je njegov amidza i odlucio Beku uzeti pod svoj nadzor. Preselili su u kucu koju je njegov otac napravio prije 10-tak godina. I tako 2 godine nisam nista o njemu znao , sve dok jednog jutra nisam cuo buku ispred moje zgrade. Izasao sam na balkon i vidio hitnu i policiju. Vidio sam kako bolnicari unose nekoga u vozilo. Otisao sam da vidim sta se dogadja , i vidio Bekinog brata uplakanog. Nisam mogao da vjerujem - Beka je oduzeo sebi zivot. Kasnije sam saznao da je izbacen iz skole , da mu je majka cesto znala doci kuci i zlostavljati ga ... Nema vise druga mog..