nedjelja, 2. veljače 2014.

Ranjeni ortak

Odrastao sam u kraju puno problema , sve sto znam u zivotu naucila me ulica , moji ortaci su bili momci zestokog srca i plitkog dzepa , kao mladji dane smo provodili puseci skank u hood-u i svaki dan nam je bio isti , bilo smo spremni poginuti jedan za drugog i uvjek smo si cuvali ledja . Jedan dan ce mi posebno ostati u sjecanju , dan kada je moj najbolji ortak Faruk Akaweli ranjen , bili smo u kraju zavrsavali pola kile najboljeg skanka u Sarajevo . Spremili smo pedeset hiljada dolara i cekali smo dilere . Crni Bmw sa mocnim felgama dolazilo je iz mraka, osjecali smo se malo prepadnuto ali na to smo vec navikli. Kada su dosli nije bilo puno price , sjeli smo u auto sa njima i uputili se ka planini,za koju sam kasnije saznao da se zove Bjelasnica . U autu je bila cudna atmosfera , svi su bili napeti i slutio sam da nesta nije uredu. Popeli smo se na vrh i tu je nastao pakao , iz pretinca su izvadili deagle, ak-47 i ostala oruzja i uperili su ih prema nama , rekli su nam da izadjemo iz auta , mi nismo bili naoruzani te smo ih poslusali . Tu su nas mucili par sati i govorili nam da nikad o ovome niko ne smije saznati . Faruk Akaweli moj najbolji prijatelj pokusao je oteti oruzje od jednog mafijasa te je dobio metak u stomak i bio je povreden. Oni su se uspanicili,uzeli kofer sa parama i pobjegli . Skinuo sam svoju majcu i previo mu ranu koliko sam mogao dobro i nadao se. za njega . Pozvali smo bolnicare i stigli su sa helikopterom za 10 minuta . To je bilo traumaticno iskustvo za mene , od toga dana nikada vise ih nismo vidjeli , i dan danas se najezim kada se sjetim toga i stvarno mi je bilo tesko.

Nema komentara:

Objavi komentar