Opasno skijanje

Bila je zima. Zima koja nije viđena već par godina i koja je mogla gotov pola grada prekriti. Planirano je da se ide skijati sa cijelom porodicom osobito mene. I nakon dugog razmišljanja spremali smo se za put prema planini za skijanje u Austriji. Kada smo spakovali najbtinije stvari za skijanje, krenuli smo polahko sa kombijem prema Austriji da se skijamo. Putovali smo oko 10 sati, a dok smo putovali naišli smo na mnoge ljepote. Kada smo stigli u Austriju smoreni od dugog puta od kuće, htjeli smo da se odmorimo malo u hotelu kojeg smo iznajmili, no mene je ipak čežnja hvatala da vidim kakvo je to mjesto gdje smo došli i kako to sve izgleda. Nisam htio sam ići, tako da sam otišao sa svojom sestrom koja se zvala Adela. Išli smo sa dizalicom prema planini. Međuvremenu dok smo išli stane dizalica u po planine, te smo se ustrašili misleći šta će sada biti. Ja i sestra smo prvo zvali za pomoć, no niko nas nije čuo, te smo smišljali šta ćemo uraditi. Nakon dugog razmišljanja dogovorili smo se da netko od nas mora skočiti u snijeg dole. Ali to nije bilo tako jednostavno jer je snijeg bio od nas 15 metara, te bi se povrijedili kada bi skočili. No nismo imali izbora, ja sam skočio u snijeg, ali sam nažalost slomio ruku, no to me nije spriječilo da idem zvati pomoć. Kada sam stigao dole, odma je hitna pomoć otišla do moje sestre, te je spustila dole. Moja sestra je bila uredu, ali i ja sam isto tako bio uredu, jer je moja ruka omladila i zadržali smo se još par dana tu, da ne propane taj odmor. Kada smo se vratili kući, skinuo sam gips i nisam imao više problema sa njom. Sve u svemu odmor je bio super i još mnogo godina smo pričali o njemu.