U mojem gradu. Stoji jedna stara napuštena kuća, već spremna za rušenje. Nitko u nju nije jako dugo ulazio, sve do jednog dana.
Bio je sasvim običan proljetni dan. Sunce je svijetlilo, ptice su pjevale, a cvijetovi počeli klijati.Vračajući se ja iz škole, svaki dan prolazim pokraj jedne stare kuće u kojoj je živjela jedna stara vrlo draga gospođa. Preminula je prije par godina. I uvijek me zanimalo šta će se desiti sa tom kućom, te dali ima unutra što vrijedno ako je ostavila možda. Ta znatiželja me je dugo vremena progonila. Sve do tog tana. Započeo sam temu sa kolegom, da bi bilo baš lijepo pogledati dali ima što unutra i malo "pronjuškati" po kući. Rekoh ja: ionako više nitko ne živi u njoj pa da uzmemo ako je što ostalo. Kolega se složio, te smo napravili isti dan nakon što smo stigli doma grupu na FB pod nazivom: Istraživanje stare kuće na križanju. Bilo nas je odprilike 5 - 6 zainteresiranih za posjet. I tako su padali dogovori u kolko da krenemo do kasno navečer.
Pala je noć, bilo je 21:00. Sastali smo se u našoj ulici kod jedne ulične svijetiljke. Naoružali smo se sa svijetlima, walki talki-ima i krenuli smo prema kući. Znali smo da bi moglo biti to zakljućano nekim lokotom, srećom kolega je znao obijati brave i lokote. Ponio je potrebnu aparaturu kao što znate vidjeti u filmovima kad provaljuju u kuće. On se bacio na posao. Dok je on marljivo pokušavao otvoriti, mi ostali smo držali stražu da nas netko nebi vidio i da nas ne prijavi. Nakon 5 minuta, kolega je uspio. Lagano smo otvarali vrata, a ona su imala onaj specifičan zvuk kao iz horor filmova. (škripanje) Kad smo ušli unutra, poznao se miris spaljevine i po truleži. Hodali smo lagano kućom, razgledavali, kad se najednom čulo škripanje starog parketa koje je dolazilo sa gornjeg kata. Međusobno smo se pogledali i shvatili da nije ni jedan od nas to napravio, već da je dolazilo sa 1. kata. Pošto smo se nalazili u kuhinji, pohvatili smo moguće oržje poput: tava za meso/palačinke, bat za meso, locne i slično. Pošto sam bio najstariji, mene su gurali da idem prvi gore, a oni zamnom. Naravno da se nisam prvo sa time složio i odbijao sam. Pokušavali smo glasati tko da ide, ali opet se čuo onaj zvuk škripanja starog parketa, ali ovog puta su bila i tri tupa udarca kao da netko lupa nogom o pod. Ispalo je da sam morao ja prvi krenuti. Krenuli smo gore. Lagano smo koraćali, svijetlili prema gore, da nebi netko iznenadno skočio i napao nas. Stigli smo na gornji kat i primjetili da ima 5 vrata. Kako smo šaptali koja ćemo prvo otvoriti, ponovno se čulo škripanje i glasan smjeh koji je zvučao poput nekog "zlog" čarobnjaka i bio je muški. Nekima se već vidjelo u oćima, samo što nisu proplakali od straha. Moram priznat da ni meni nije bilo svejedno. No, skupili smo hrabrosti i krenuli na prva vrata. Lagano sam ih otvarao kako nebi napravio neki glasan zvuk. Potiho sam ih otvorio, ušli smo u sobu no nije bilo nikoga. Tako smo pregledali sve sobe, osim jedne. Ona je bila na sredini hodnika na gornjem katu. NJezina vrata, gledala su ravno u nas. Lagano smo se približili, da pokušamo slušati dali se ćuje što iz sobe, ali uzalud. Primio sam za kvaku od vrata, i otvarao ih lagano. Čulo se šuštanje u sobi. Dečki su već podigli svoja "oružja" u zrak kako bi udarila tko god nas je htio napasti. Kad sam otvorio vrata nije bilo nikoga. Laganim korakom ulazili smo u sobu, i gledali lijevo-desno. Kad najednom nastade muk. Okrenemo se jedni prema drugima i gledamo se. Zatim iz niotkuda, skoči netko zamotan u crno platno i povika BUUU, BAAAAA!!!! Mi se okrenuli i počeli trčati što smo brže mogli van iz kuće. Čuli smo ga kako trči za nama. Kad smo stigli van iz kuće i gledali jesmo li svi živi, čuli smo glasan smijeh, koji je bilo skoro kao da se netko pokušava ugušiti. Vidjeli smo sijenu kako izlazi iz kuće. Van je stigao još jedan kolega. On je bio taj koji se obukao u crni mantil, i prestrašio nas. Željeli smo saznati kako je doznao za naš plan da idemo istraživat kuću, pošto on nije bio u onoj grupi na FB. Rekao je da je dobio informaciju od jednog koji je bio u grupi i da je odao plan. Nakraju smo otkrili da u kući nije bilo ništa vrijedno, i što je najbitnije svi smo se dobro nasmijali tomu.
Nema komentara:
Objavi komentar