Kriminal

Evo kako priča ide. Poznavao sam jednog momka koji je trenirao fudbal, sve sam kvalitet, nisu ga zanimale te krimi priče. Ali su ga stigli takvi dani da je stiglo novo lice. Jednoga dana sve je brate puklo, u osnovnoj školi povuklo ga društvo, počeo sa cigarama, ubrzo sa gudrom. Mali nije imao izlaza, uvijek ga je bunilo što nije rođen bogat, zašto mama mu se muči, manja plata, više posla. Kući čekali računi, a pored svega toga ostao bez oca. Mali je zamišljao svaki dan da šta poželi ima, svaki dan drugu djevojku da šeta, i da priča kako je na vrhu svjetskih poznatih lica. Htio je da pomogne, da dođe do para nije znao kako. Fudbal ostavio po strani , uvukao se u probleme, mali igrao se vatrom. Nije bilo teško već peti put to prošlo je, stao je na noge nije znao kada dosta je, sve slađa je slava kako su odmicale godine. Mali bavio se kriminalom. Ali kako vrijeme leti, vrijeme bilo je da zastane, đavo došao da se sveti, đavo došao iz najgoreg, primio je poziv, strah se nazire, u njemu riječi majčine sine volim te, pazi se. Tek tada osjetio kajanje, srce na trenutak zastaje, plaši se dal je najgore. Pali auto u suzama, sjećanja se vrate, dok ga drhtaj ne zadržava, dotrčava do stana na vrata lupa i zvoni, niko mu ne otvara. Vrata razvaljuje, ulazi u stan, majka leži bez života, pored nje prosuta voda, grli je ljubi je, ali uzalud mu sve. Kroz mokre oči sve vidi se, pogledao je oko sebe, vidio je stari sat, policu sa slikama, sve je na istom mjestu isto neće biti nikada, tu je i onaj krevet na kome imao je miran san, što uredan izgleda. On pijan sam, još jedna flaša viskija, otvara prozor, tišina istine pritiska gutljaj posljednji ispija jedva progovori, kriv sam, ZNAM!