Muzički festival

Otkako znam za sebe uvijek sam volio pjesme i pjevati. Iako nisam znao ni pričati, a tek text pjesme, ja sam pjevušio nešto, plesao i slično. Svi su mi govorili da me nisu mogli zamisliti bez muzike. Tako sam odmah počeo uz instrumente, upisao sam muzičku školu i u njoj sam pjevao, a i svirao. Bio sam veoma uspješan i želio sam se baviti muzikom profesionalno. Tako sam nakon završetka osnovne škole upisao srednju muzičku školu i nastavio to što volim.
U trećem razredu srednje muzičke škole, kada sam imao sedamnaest godina održavao se festival muzike u Kaknju, ujedno i takmičenje u solo pjevanju. Prijavio sam se i pripremao se punih 5 mjeseci za to takmičenje. Znao sam da će biti teško, da će konkurencija biti velika, ali sam vjerovao u sebe. Kada je došao dan takmičenja imao sam veliku tremu. Mislio sam da će me ona koštati toga i da zbog toga neću pobijediti. Međutim kada sam došao dole, trema je potpuno nestala. Pjevali su veliki muzički profesionalci, mnogobrojna publika je bila prisutna, baš kao koncert. Uskoro je počeo takmičarski dio i ja sam izašao prvi s pjesmom "Noc mi te duguje". Počeo sam pjevati, bio sam smiren i skoncentrisan na samo to. Ništa mi nije odvlačilo pažnju, misli su bile samo ka pjesmi. Kada sam završio, čuo se veliki aplauz, ustali su ljudi i čestitali. Bio sam zaista oduševljen, nisam mogao vjerovati. Nakon svih takmičara, došlo je i do proglašenja pobjednika. Izašli smo svi na binu i čekali taj trenutak. Kada je Enis Bešlagić, legenda Bosne, proglasio mene za pobjednika kleknuo sam na koljena i zaplakao. Nisam mogao zadržati emocije nakon te velike pobjede pred tolikim narodom.