Ljetna igra

Jedna od najpoznatijih igara je definitno - zmurka. Mi u naselju smo najvise voljeli igrati zmurke ljeti , i to po citavom naselju. Igrali smo i zimi , ali je ljeti ipak mnogo bolje . Ljeto 2011. Ljetni raspust je napokon dosao . Juni je tada bio veoma topao , velike vrucine i naravno poceli smo ponovo igrati zmurke. Pravila su bila sljedeca : Sakrivati se mozes po citavom naselju ali ne smijes izlaziti iz njega , ganja ekipa od 5 ekipu od 5 clanova, ne smijes se opirati i kada te uhvate moras mirno stajati. Mi smo vec imali uigrane ekipe , tako da smo svaki put samo uloge mijenjali. Jedna ekipa ganja jedan dan , druga drugi i sve tako . Bilo je tu dosta komicnih scena. Neke smo trazili i po sat vremena , neki su se sakrivali ispod auta , neki na drveca , neki su hinjski se sakrivali u blizini mjesta za " tuspas " i odmah izletili i tuspasili se. Ali imali smo i mjesta gdje se nismo smjeli sakrivati, tacnije po pravilima se smjelo ali niko nije imao damu da ode tamo . To je bila kuca od jednog covjeka koji je u ratu izgubio nogu , i koji svaku noc provede pokraj prozora sa puskom u ruci cekajuci da mu neko dode ispred kuce . Postar samo onako u trku baci racune u avliju , a sa obzirom da ih on ne uzima tu se nakupilo racuna i sada to izgleda kao smetljiste. Jednu noc smo se dogovorili da se sakrijemo u njegovo dvoriste. Bila je to veoma hrabra odluka sa obzirom nakve posljedice su moguce. 21:00 h . Skupili smo se na mjestu gdje se inace skupljamo. Moja ekipa je ovaj put bjezala. Nas 5-oro je brzo stiglo do te kuce . Na 10-tak metara od kuce smo razradili plan i taktiku u slucaju da nas uhvate. Polahko smo usli u dvoriste i sakrili se ispod drveta koje je bilo jedino u tom dvoristu. Svjetla u kuci su bila ugasena , sto je znacilo da vlasnik kuce nije tu . Ekipa koja je ganjala naravno nije znala da smo mi tu , sto je znacilo da oni nece provjeravati ovaj dio . "Ali kada vide da nas nema na mjestima gdje se inace sakrivamo sigurno ce doci ovako" - Rekao je Admir koji je bio kapiten naseg tima. Dva sata smo proveli tu ispod drveta , a jedno od pravilo je bilo da ako nakon 2 sata nas ne pronadu da smo mi pobjednici. Culi smo da neko ide prema kuci , i misleci da je druga ekipa mi smo ustali i krenuli . Ali prevarili smo se . To je bio vlasnik kuce sa puskom u ruci. Kada nas je vidio poceo je da urla i uperio pusku u nas . Poceli smo bjezati glavom bez obzira , a on je opalio 2-3 metka prema nama . Na nasu srecu niko nije pogoden , a komsije su prijavile pucnjavu policiji koja je ubrzo stigla i privela ga. Bio je to jos jedan od nasih dogadjaja koji smo skupa prezivljeli , ali definitivno jedan od najopasnijih do sada.