Saobracajka

Djetinjstvo - najljepše doba u čovjekovom životu. Jedini period života kada smo se bezbrižno igrali i zabavljali. Kao mali dječaci znali smo ustati rano, doručkovati i odmah istrčati vani da igramo fudbala, uvijek smo imali nekog svog igrača kojeg smo voljeli i htjeli da budemo kao on. Dobro poznata igra na ulici picigen to je isključivo "muška" igra u kojoj je potrebna brzina i dobri refleksi, nismo bili tako dobri, ali smo se trudili u svakom pogledu. Bilo je nas 6 dječaka koji bi se skoro svaki dan igrali na ulici, nekada bi padala kiša tako da smo samo posmatrali iz kuće kako pada po našem "terenu". Tuga na licu bi se vidjela. Fudbal to nam je bilo nešto najdraže u djetinjstvu. Dani su prolazili, a mi smo rasli. Ali smo zato svaki dan bili na ulici i igrali fudbala, uvijek se okupljali u isto vrijeme. Jedno jutro svi smo se skupili da igramo fudbala na ulici, dok smo igrali lopta nam je otišla niz ulicu, jedan dječak je potrčao za njom u nadi da će je stići i vratiti, ali evo šta se dešava. Dok je trčao izletio je pred auto koje ga je udarilo, čovjek koji je vozio izašao je iz auta da vidi šta se desilo, bio je u toliko pijanom stanju da je jedva izašao. Mi smo potrčali prema drugu, ali on je ležao na ulici, nije davao nikakve znake života. Otrčali smo do obližnje kuće gdje smo rekli šta se desilo, ljudi iz ostalih kuća su istrčali i pozvali hitnu pomoć, pomoć je stigla za par minuta, ali nije mogla da spasi jedan život. Toga dana ćemo se uvijek sjećati, sjećanje na našeg druga. Poslije toga udesa ništa nije kao prije, mi smo se i dalje okupljali na ulici, ali sa tužnim licem. Jedan mladi život je ugašen, zar još treba da bude jedan? Zato vozačima treba skrenuti pažnju da ne voze u pijanom stanju.