Davno je to nekad bilo

Sada preko vikenda, dosao red da se malo renovira stan, doslo je na red krecenje i poceo sam da sredjujem svoju sobu. Iskreno, nije mi se dalo cistiti i pospremati, medjutim, kada sam pronasao nekoliko stvari, igracaka, drustvenih igara iz djetinjstva osjetio sam neku tugu u sebi, tako da sam se duboko zamislio.Sjetio sam se igri sa auticima napolju , sa drugovima , dok jos nismo krenuli ni u skolu, kada nismo imali nikakvih briga. Sjetio sam se takodjer i kako smo se igrali klikera, bas nam je bilo lijepo. Tacno, osjecao sam se nekako cudno, ispunjeno, za razliku od ove danasnje djecice koja se samo bore ko ce imati tablet , mobitel i slicne gluposti. Onda sam ugledao monopol, riziko, covjece ne ljuti se, sve drustvene igre koje sam kao mali igrao. Sjecanja su sama dolazila, jednostavno zelio sam da se to vrijeme vrati, kada nam je najveci problem bio ko ce koga pobijediti u nekoj bezazlenoj igri. Ugledao sam i svoj pistolj, ne pravi naravno, vec onaj djeciji, na vodu. Eh, kad se samo sjetim, kako sam ga punio onom vodom iz cesme pa ganjao drugove po polju, pa tokom ljeta smo svi svaki dan kuci mokri dolazili. Ali neka, vrijedilo je, jer smo svaki, ali bas svaki dan bili sretni i ispunjeni. Onda sam otisao u podrum, gdje sam ugledao svoj stari bicikl. Eh, koliko sam samo kilometara presao na njemu, za ne povjerovati. Pa sjecam se kako ujutro ustanem i odmah na njega sjedem pa se vozikam, eh. Divna vremena, ovo od srca mislim. A ova danasnja omladina, iskreno mislim da ce zaliti za propustenim godinama, jer ni sami ne znaju sta propustaju. U nase neko vrijeme, jedina video igrica koju smo igrali bio je super Mario, kojeg smo igrali na starom dobrom Nitendu. Eh , bilo je to davno,davno..