Izlet

Škola je organizovala jednodnevni izlet u Bihać.Polazak je bio određen za subotu. Petak iz škole kada smo došli, jedva sam čekao da ujutro svane i da autobusom krenemo na duže putovanje. Pred večer sam otišao u prodavnicu, kupio sve što mi je potrebno za odlazak na izlet. Spremio sam i legao spavati. Ujutro čim sam ustao, spremio sam se brzo i sačekao drugare da dođu po mene. Kada smo se svi skupili krenuli smo ubrzanim hodom ka školi. Svi smo jedva čekali da se ukrcamo u autobus i krenemo. Kada smo došli dole već je bila gužva, roditelji, učitelji, svi su se skupili. Ušli smo u autobus koji je bio namjenjen za naš razred, smjestili se i čekali polazak. Kada je sve bilo spremno krenuli smo. Odmah po polasku, vozač je pustio muziku i "dreka" je počela. Tako je bilo tokom cijelog puta. Jedino kada bi smo odmarali i svaraćali do prodavnica ili do toaleta, nije je bilo. Nakon dva i po sata stigosmo i u taj divni grad Bihać. Pošto je vrijeme bilo onako fino i sunčano dosta ljudi je to iskoristilo da prošeta uz rijeku, da izađu sa prijateljima i slično. Parkirali smo se i odmah istrčali iz autobusa. Uzeli svoje stvari i krenuli ka rijeci. Dole smo se smjestili ispod drveća u hladovinu, raspakovali slatkiše, čipseve i sokove i počeli uživati. Gledao sam taj divni prizor ispred mene, tu divnu rijeku i baš taj dan je bila akcija čišćenja. Udruženje neko, nisam saznao kako se zove čistilo je rijeku taj dan. Iako ona i nije zagađena skoro nimalo, oni su se potrudili da i ono malo sitnica izvuku. Zaista sam bio oduševljen. Nakon toga, krenuli smo u obilzak grada. Otišli smo pred najstariji vjerski objekat u Bosni, tu smo slušali razna predavanja o njemu. Zatim smo otišli i ispred kule stare dvjesto pedeset godina, obišli se, upisali se u knjigu posjetioca, uz sve to uživali u divnom prizoru.
Kada smo završili obilazak svih tih ljepota ovog grada, bilo je vrijeme za polazak. Iako se nikom od nas nije vraćalo domovima, ipak smo to morali učiniti. Sve smo opet spremili ubacili u autobus i smjestili se. Krenuli smo nazad, tužni iz razloga što je sve tako brzo prošlo i što moramo nazad, ali istovremeno i sretni jer smo upoznali i vidjelo dosta toga lijepoga u našoj domovini.