Nase skromno igraliste

Desilo se to jedne srijede.Odlucili samo da napravimo igraliste nase vlastito.Bili smo u mahali u kojoj je bilo nesto malo djece to jest nas cetvorica jarana.Moj jaran Haso dosao je do ideje da bi mogli napravit igraliste golove koseve i tako to kako bi nam dani na raspustu bio zanimljiviji.Mjesto smo imali napustena kuca sa velikim dvoristem,polahko smo sakupljali sav potreban materijal za igraliste.Prvo smo krenuli od golova jer smo mi bili ludi za fudbalom.Mi smo se trudili bas ono da sakupimo materijal koji nam je bio potreban polagano smo krenuli sa pravljenjem.Kada smo sakupili sav potreban materijal mogli smo poceti napokon da odradjujemo ostali posao.Imali smo seme sve kako da napravimo golove i koseve.Golovi su nam dobro isli sve smo uspjeli napravit za tri dana jer nasa volja je bila jaka.Golovi su bili napravljani i odma smo odlucili da ocrtamo linije tj.ogranicenja u fudbalu dozvoljeni prostor za igranje..Nakon sto smo to uradili zeljli smo odmah preci na koseve ali nismo mogli izdrzat gledajuci golove a da ne odigramo jednu utakmicu.Igrali smo dva na dva jer nas u mahali nije vise bilo , koseve smo zaboravili smetnuli smo ih sa uma skroz.I tako iz dana u dan sve smo vise igrali fudbala , poceli su dolazit tu stariji ljudi i igrati sa nama i mi smo odlucili poslije da napravimo turnir izmedju mahala.Mi smo bili uigrana ekipa ali to nije znacilo da bi mogli slavit na tom turniru.I dosao je dan kada smo odredili da odigramo taj turnir bilo je dosta raje koja je shvatila to ozbiljno.I tako mi smo naravno pobjedjivali sve do finala kada smo nesretno izgubili napadali smo ali na kraju smo sami se be pobjedili jer smo iz jednog kornera autogol postigli minutu prije kraja utakmice.Ostao je zal za tim gubitkom utakmice ali na kraju suparnicka ekipa nam je cestitala i zahvalila se kao i svi ostali sto smo ih pozvali i napravili sjajnu zabavu koja dugo dugo nije bila..