Humanitarni turnir

Svanula je divna ljetna subota.Ustao sam u 10 sati. Obavio sve što sam trebao u kupatilu i otišao doručkovati. 
Kada sam to završio bilo je već skoro 11 sati. 
U 13:00 je trebao početi humanitarni turnir u malom nogometu. To je turnir organizovan kako bi se prikupila sredstva za liječenje bolesnog drugara iz škole. Sve uplate od ekipa su išle za njegovo liječenje. Prijavljeno je bilo trideset ekipa među kojima je i moja ekipa. Bio sam sretan što ću ne samo igrati turnir, ne samo upoznati nove prijatelje, već iz razlog što ću na taj način pomoći u liječenju, pokušati spasiti nečiji život, biti human.
Spremio sam se, uzeo torbu i krenuo kad mjestu gdje se održavao turnir. Kada sam došao bilo je 12 sati, ekipe su se već počele okupljati. Došao sam do svojih jarana iz ekipe i sa njima čekao zvanični početak. Bilo je zaista veličanstveno gledati sve te mlade momke koji su došli kako bi pomogli jednom dječaku.
Turnir je počeo, kako je bilo i planirano u 13:00.
Igrala se grupna faza. Mi smo odmah počeli s pobjedama. Kroz grupnu fazu smo prošli kao prvo plasirana ekipa.
Zaista sam bio sretan, jedva sam čekao i ostale utakmice. Dosta publike je dolazilo, popunjavale su se polahko, ali sigurno tribine terena. Došle se i neke televizijske kuće, kako bi snimili sve to. Bilo je divno gledati oko sebe, svi su bili sretni, svi su prilazili kutijama i ubacivali novac za našeg prijatelja. Zaista to je bilo teško riječima opisati.
Utakmice su lagano prolazile, a i naše pobjede sa njima. Ušli smo u finale. Tu nas je čekala ekipa sastavljena od igrača Željezničara. Znali smo da su sve to veoma talentovani momci i da neće biti nimalo lahko. Ali na to nismo ni obraćali pažnju, koliko na tu našu ljudsku humanost. Ništa nas ne može okupiti tako kao neka velika sreća ili neka velika tuga. Počelo je i to finale. Prvo poluvrijeme smo igrali 0:0, da bi u drugom poluvremenu protivnička ekipa bolja i savladala nas sa 1:0. Uopšte među nama nije bilo tuge, kao ni među njima nekog slavlja. Svi smo zajedno napustili teren u nadi, da će naš prijatelj biti bolje i da smo mu bar malo olakšali to liječenje, to jest da smo ga bar malo usrećili.