Izlet

Dugo vremena smo u razredu dogovarali, da mi kao učenici organizujemo naš zajednički izlet. Došli smo na tu ideju, kada je škola odustala od organizacije izleta za sve razrede radi financijskih problema. Mi smo u razredu se dogovorili da će to biti izlet na Vrelu Bosne. Prva smjena smo bili čitavu sedmicu. Dogovor je bio za subotu.
I konačno dođe ta subota. Teško je bilo ustati, ali smo se nakanili. U osam sati smo rekli da se nađemo kod fontane u blizini mjesta gdje živimo. Otišao sam po dva moja druga i krenuli smo do fontane. Tokom čitavog puta, Edin je pričao, kako mu se nikako ne ide, kako nije raspoložen, naspavan. Mi smo ga nagovarali, i govorili da će to biti super izlet. Vrijeme nas je poslužilo. Sunce je to jutro obasjalo sve, na nebu nije bilo oblaka. Nije bilo ni hladno, s tim da je mjesec juni.
Došli smo do fontane i pričekali ostatak ekipe. Kada smo se skupili krenuli smo svi pješke ka Vrelu Bosne. Ponio sam ruksak, u njemu su bili sendviči, sokovi, čipsovi i raznorazne grickalice. U kesi sam ponio opremu za fudbal i loptu. Do Vrela Bosne, smo pričali, smijali se, zezali, pjevali samo kako bi nam taj put što prije prošao i kako bi što prije došli. Okolo nas su se čuli razni šumovi, cvrkuti ptica, šuštanje vjerovatno vjeverica. Stariji ljudi su bili zauzeli klupe, razgovarali su, čitali novine.
Psi su ležali sa strana u hladovini. Proletio bi po neki biciklista pored nas i protrčao neki sportaš. Bilo je divno, prvi izlet, bez neke starije osobe, prvi naš korak ka organizaciji nekoj. Dolaskom na Vrelo Bosne, potražili smo adekvatno mjesto, za naš privremeni smještaj i odmor, to jest zabavu. Sve smo pripremili, izvadili smo karte, "čovječe ne ljuti se" i još neke razne vrste igrica. Pošto nas je bilo dosta, nisu svi mogli igrati jednu igru. Pa su tako slušali muziku, ganjali se, igrali žmurke, odbojke, badmintona i slično. Polahko je bilo toplije i toplije. Ljudi su dolazili, tražili mjesto za sebe, klupe su već bile popunjene, igralište za djecu je bio već pun.
Pristizali su ljudi, vjerovatno da iskoriste slobodan dan i lijepo vrijeme na što bolji način. Meni je bilo super, družili smo se, pričali, igrali, pazili jedni na druge.
Uživali smo. Cijeli dan je bio kao iz snova. Nije bilo deranja nastavnika ili nekog da nam govori "Ne to", "smiri se" itd. Bila je opuštena atmosfera.
Dan je prolazio, mi smo sve zadovoljniji bili i sretniji. Negdje oko šest sati poslije podne, odlučili smo krenuti nazad. Svi smo se opet skupili, spremili stvari, smeće pokupili i bacili u kantu i krenuli kući. Već je bilo malo zahladnilo. Opet na povratku smo radili skoro sve isto. Razgovarali, smijali se, pjevali, gledali ljepotu prirode, slušali razne zvukove.Bili smo oduševljeni. Edin je bio sretan i nasmijan. Upalilo je što smo ga nagovorili da krene s nama na taj "mini izlet".
Na svima se vidjelo da su sretni i zadovoljni. Svi smo se nasmijani vraćali domovima. Bio je to naš prvi izlet, kojeg smo mi bez ičije pomoći organizovali.