Neočekivana pomoć

Proljeće je najljepše doba godine, jer sve tada cvijeta,a ljudi polako kreću da izlaze van iz kuće, nakon duge i hladne zime. Tako smo ja i moj prijatelj Sony krenuli napokon van među ljude, među svoje društvo, van na svjež i čist proljetni zrak. Hodamo ulicom i pričamo ja i moj frend Sony, to su priče smicalice, ogovaranja sve ono što bi nas moglo nasmijati. No nakon nekog vremena smo čuli neko vikanje "upomoc" i neke čudne zvukove, kao da netko nekoga udara, upravo tako je i bilo. Kada smo došli do mjesta događaja imali smo što i vidjeti, a to je da tri lika ( pomalo veća ) udaraju jadnog malog dječaka, pri tom se ja i moj prijatelj samo zgledašmo i krenišmo pomoći unesrećenom dječaku. Dok smo mi dotrčali već njih trojica su pobjegli. Onaj dečko što je dobio batina kaže da se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Nismo ga mogli ostaviti na podu jadnog svog izubijanog i prebijenoga, nego smo ga dignuli na noge i pod ruku s njime uputili se ka doktoru. Kad smo ga doveli doktoru, sve smo ispričali što se dogodilo, doktor je odmah pregledao dječaka i zavio mu površne rane, a cijeli nemio slučaj prijavio policiji. nakon što smo izašli od doktora, odveli smo dječaka van iz zgrade potom nazvali njegove roditelje, koji su došli za treptaj oka po svoga sina jedinca, i naravno koji su nam također beskrajno zahvaljivali. Sreća u nesreći je ta da smo ja i moj prijatelj Sony napravili prvog dana proljeća jedno jako dobro dijelo. Također pouka ovoga svega je da nikada unesrećenog ne ostavljate na milost i nemilost drugima da odlučuju o njegovoj sudbini, nego bez okljevanja pomognite i spriječite što se može spriječiti. Uvijek je dobro učiniti dobro dijelo jer nikada ne znate kad će vam se to isplatiti , jer ste nekome pomogli. Možda vama to ne znači toliko al nekome drugom može biti od presudnog značaja.