Klizaliste

Posto u mom gradu snijeg rijetko kada padne, a i kad padne brzo se otopi, jedva sam docekala da se otvori klizaliste. Svake godine se blizu centra grada napravi umjetno klizaliste kako bi i mi se mogli negdje zabaviti, a da ne moramo putovati daleko. Jedva sam docekala vikend da se i ja okusam opet u klizanju. Nasla sam se s frendovima u gradu i odma smo odlucili otici da vidimo kako su ove godine uredili. Bila je ogromna guzva jer su svi htjeli okusati se na ledu. Bilo je i starih i mladih, roditelja s djecom, i svi su jedva iscekivali svoj red na ledu. Sve klizaljke su bile iznajmljene pa smo morali sacekati malo. Oko klizalista su bili razni standovi, pa smo odlucili provjeriti sta se sve nudi. Bilo je tu sokova, kuhanog vina, pive, ali i kuhanog kukuruza, pecenih kestena, kokica, secerne vate. Stvarno smo se odusevili i svatko je kupio nesto za sebe kako bi nam vrijeme brze proslo dok cekamo i nas red na ledu. Nakon oko sat vremena cekanja napokon smo docekali. Zgrabili smo klizaljke, obukli i krenuli se okusati u klizanju. Posto nismo bas neki klizaci u pocetku smo se svi drzali ograde i pokusavali odrzati ravnotezu. Nakon nekog vremena smo se ohrabrili i tada je krenula prava zabava. Bilo je dosta ljudi, padalo se, smijalo, neki su pokusavali izvesti razne piruete, ali najcesce su zavrsavali s guzicom na ledu. Ali bilo je veselo, svi smo se smijali i nitko se nije ljutio na to. Padala sam i ja, jer iako izgleda lako, bas i nije lako odrzat ravnotezu na ledu. Nakon sta smo se umorili od silnog padanja i puzanja po ledu odlucili smo da i drugima damo klizaljke da se zabave. Klizaliste ce tu ionako biti mjesec dana, a mi cemo se sigurno vratiti jos koji put.