Ozlijeda ruke

Svaki mjesec naša škola bi organizovala nogometni turnir na kojem su moguli učestvovati svi razredi naše škole. Igrači ekipa morali su biti samo iz jednog razreda, tako da je turnir često imao dosta ekipa. Igrao sam na svakom turniru, zajedno sa svojom ekipom, ali jedan će mi ostati u dugom i tužnom sjećanju.Bio je mjesec maj, lijepo vrijeme već bilo, sunce grijalo na sve strane. Petak, škola organizovala turnir odmah poslije nastave. Mi smo se prijavili, kao i mnoge druge ekipe. Bile su po prvi put uvedene nagrade i to velike. Imali smo jak sastav, nismo imali problema s povredama igrača, tako da smo išli na osvajanje turnira. Odmah poslije nastave, otišli smo po opremu i krenuli ka vanjskom terenu. Kada smo došli, tribine su pune, igrala se već prva utakmica, organizacija je bila na nivou kao i uvijek. Lijepa umjetna trava privlačila je sve ljubitelje fudbala pa tako i nas. Odmah smo se presvukli i počeli zagrijavati s loptom. Igrala se grupna faza, po četiri ekipe su bile u grupi, i svaka je protiv svake igrala, tako da su prolazile dvije prvo plasirane ekipe. Nakon završetka I grupe, uslijedila je i II grupa u kojoj je bila i moja ekipa. Prvu utakmicu smo igrali protiv favorizovanog IV-4. To je ekipa koja je najviše puta dosada osvojila turnir i koji uvijek idu na pobjedu. Znali smo da neće biti lahko i da ćemo teško izvući i neriješen rezultat protiv njih. Ušli smo u utakmicu ofanzivno, napadali, ali nismo imali sreće. Promašili smo par sto postotnih prilika i uslijedile su dvije kontre i dva gola. Nakon prvog poluvremena rezultat je bio dva nula za njih. Znali smo da moramo odmah u drugom poluvremenu dati gol da bi se vratili, tako je i bilo. Odmah po početku drugog poluvremena postigli smo na sreću pogodak, lopta se odbila od njihovog igrača i prevarila golmana. Igralo se na našoj polovici, htjeli su se osigurati, ali nisu mogli dati gol. Uslijedila je kontra, lopta je išla ka meni, išao sam sam na golmana. Kada sam se okrenuo vidio sam da me jedan igrač stiže, sačekao sam ga i loptu prebacio pored njega, ali sam odjednom osjetio jaku bol i pao sam. Bio je to lom ruke, igrač je nakon što je proletio pored mene, zapeo i pao mi na ruku. Čim sam ustao, primjetio sam da je to težak lom i da su slomljene dvije kosti. Ustao sam odmah i krenuo ka Domu zdravlja s jaranom, bol je bila prevelika, ruka je malo otekla već bila. Kada sam došao gore, poslali su me u Hitnu. Na dalnjim pregledima uočili su da je to ozbiljna povreda i da ću morati biti podvrgnut operacionom zahvatu. To me je jako plašilo. Nakon par sati kada sam se probudio, ležao sam u sobi sa drugim pacijentima, pogledao sam na ruku, bila je stavljena u određeni položaj i otac mi je rekao da je ne smijem pomjerati. Rekao mi je da više nikad neće biti u funkciji kao prije i da je to teška ozlijeda. Počeo sam plakati i nisam mogao prestati, bilo mi je krivo i žao što sam radi jednog nogometnog turnira tako ozbiljno povrijedio ruku, koja nikad neće biti ona stara. Kasnije sam išao na razne terapije, vježbao i trenirao, ali nikad to nije bilo kao prije.