Samo naizgled,to bijase obicna noc u nasem naselju. Bio sam u gradu kao i inace,provodio se sa drustvom,do nekih kasnih vecernjih sati. Nevjerovatno je vidjeti grad u to doba. Sve vrvi od ljudi. Svi su u svom poslu,neki se provode,neki su dosli iz drugih gradova na provod. Svi zele da budu vidjeni po poznatim portalima,da ih slikaju da se zna da su oni bili tu,da znaju tulumariti. Tako je to u nasem gradu. Vracao sam se, ali i sam pojam noci,nekad donosi cudne pomisli u ljudski mozak. Vracao sam se tako,onako polupijan sa pojacanim osjetom sluha,nesto sto mi prije nije dogadjalo. I kada god sam hodao, cuo sam sum,naravno nije mi bilo svejedno.
I tako,kako sam koracao u svoje naselje,nije mi izgledalo kao obicna noc. Bio sam udaljen nekih dvjestotinjak metara kada sam vidio da je projurilo policijsko vozilo,zapitao sam se,pa sta je pak sada bilo..
I prolazio sam tako,pored kladionice,gdje je bilo oznaceno mjesto zlocina. Pucnjava. I pomisljam u sebi,grad je iz dana u dan,sve okrutniji. Nema vise gotovo sigurnih naselja,cahure su na svakom uglu ovog grada.
A novac ? Novca i posla nigdje,tesko je izdvojiti iz ovakve mase,no sta je tu je..
Sad te ima sad te nema,ali zivjeti se mora...
Nema komentara:
Objavi komentar