Nastavak tradicije

Nama djeci iz naselja je , dok smo bili mali , bio obicaj da se navecer penjemo na skolu i tu se zabavljamo. Svaku vecer bi zajebavali cuvara koji je boravio u jednoj prostoriji do koje se moglo doci i preko dijela koji spaja skolu i dvoranu. Nije se bilo lahko popeti , sa obzirom da je taj dio bio visok oko 2-3 metra , pa su mnogi dok su bjezali ili skakali pa povrijedili nogu ili se dvoumili dal' da skoce ili da se sakriju . Mnogi su se odlucili za ovo drugo , samo su neki odlucili skociti. Obzirom da smo sada i da idemo u srednju skolu mnogi su odustali od te tradicije. Ali ja i moj najbolji jaran 

Admir smo nastavili tradiciju. Navecer kad bi 2 smjena otisla kuci mi smo se penjali i cekali cuvara da dode. I radili ono sto smo najbolje i znali - zajebavat' druge. Jedan dan javio mi se Amer , jaran iz osnovne , koji je znao za to nase okupljanje na skoli i pitao me moze li se i on pridruziti. Naravno rekao sam mu da moze i da nas ceka u 7 ispred skole. Vec na pocetku samo znao da ce biti zabavno s njim , cekali smo ga pola sata da se popne . Svaki put kad bi dosao do pola odustao bi sa izgovorom da moze neko naici i prijaviti nas . Napokon se popeo i kao i obicno sjeli smo i cekali. 

Mnogima je ovo sto smo radili bilo glupo , ali nama nije sa obzirom da nismo imali pametnijeg posla ... Odlucili smo Ameru prepustiti tu cast prepadanja cuvara. Sigurno mislite da je jedan cuvar 10-tak ? Nee, nasa skola je bila cudna pa su cak i profesore mijenjali skoro svaki mjesec , tako i cuvare. Dosao je novi , neki mlad cuvar , nabildan , nismo ni smjeli pomislit sta bi bilo kad bi nas uhvatio . Amer je stao na vrata i poceo da izigrava budalu , a cuvar je odmah izletio i poceo trcati prema nama . Poceli smo i mi trcati i dosli do mjesta na kojem smo se penjali , ja sam bez imalo razmislja skoci i srecom pao na travu tako da sam prosao sa manjim ogrebotinama kao i Admir , medutim Amer nije ni primjetio da je dosao do kraja i zapeo je za sipku koja je tu bila i pao pravo na beton. Nisam znao da li da se smijem ili da placem , to je bilo toliko smijesno da je cak i cuvar poceo da se smije . Odveli smo Amera u hitnu gdje su mu stavili ruku u gips , a njegovim roditeljima smo rekli da je pao sa bicikla. Mnogi su mi govorili da sam jos dijete , da je suludo da sa 17 godina idem zezati cuvara , ali meni je budilo uspomene iz djetinjstva kada smo imali manje briga i bili sretniji. Kako god , nikad se necu promijeniti, uvijek cu biti isti Haris koji sam bio u djetinstvu , jer tad sam bio najsretniji.