četvrtak, 15. kolovoza 2013.

VIP loza

 Sve je pocelo jednog leta. Sa drustvom sam sedeo u kaficu i ispijao pivo. Tada smo culi da se u nasem kraju doselio novi sused.Sutra dan smo svi otisli kod njega, i pozvali ga da uvece zajedno izadjemo na pice.Ali on je odbijao.Bilo nam je cudno sto nije druzeljubiv i sto je previse zatvoren.Po ceo dan je sedeo u svojoj kuci i nije izlazio.Odlucio sam da sa drugom odem kod njega kuci i da se upoznamo,zato sto nam je bilo malo glupo da imamo komsiju , koga ne poznajemo i koji ne zeli da prica sa nama. Otisli smo kod njega kuci i lepo nas je ugostio.Ponudio nas je picem i poceli smo razgovor. Nije bio previse otvoren,ali iz razgovora sam saznao da je tu dosao da zivi sam i pokrene sopstveni biznis.Izvadio je joint i upitao nas je dali pusimo marihuanu.Odgovorili smo mu da ne.Upitao nas je dali bi smo hteli da radimo za njega.Prvo sto sam pomislio bilo je to sta bismo radili i kako bi nas on placao i od cega, kad je samo dve godine stariji od nas.Ispred kuce mu je bio parkiran skupoceni automobil marke Porche.Upitao nas je dali bi smo hteli da se provozamo sa njim,na sta smo mi sa odusevljenjem pristali.
Seli smo u auto i odvezli se do susednog grada u jednom ekskluzivnoj diskoteci u kojoj izlaze samo poznate licnosti. Bilo je neverovatno ,gotovo kao san.Sedeli smo u VIP Lozi.Odjednom su dosle tri super ribe i sele za nas sto. Pili smo najskuplje pice i pusili tompuse.Kada smo izasli iz diskoteke.Nas novi '' drug '' nas je upitao dali bi smo zeleli da vodimo jedan njegov manji kafic.Pristali smo bez razmisljanja.Uvece bi smo odlazili tamo i gotovo nista nebi smo radili.Dobili smo auto,pare i dobre ribe.I vec nam je bilo dosta cudno zasto samo sedimo i ne radimo nista. Upitali smo ga , aa on je samo odgovorio da ce nam reci zadatak kad dodje vreme za to.Jedne veceri dok smo sedeli sa sankom i pili viski, u lokal su usla dva tipa.Upitali smo ih sta im treba aa oni su samo odgovorili da pozovemo gazdu. Odmah sam to i ucinio i kada je gazda dosao,odveli su ga negde. Danima nismo znali sta je sa njim , jer se nije pojavljivao.Jednog dana je u lokal stiglo pismo od naseg gazde, u kome pise da je na prinudnom odsustvu i da mi neko vreme preuzmemo sve njegove poslove. Isprva smo pristali na to.Posle nekog vremena gazda se vratio i mi smo mu ponovo prepustili posao.Onda nam je on rekao da ce prodati kucu i sve lokale, i da ide za Ameriku.Dobili smo jednu svotu novca,sa kojom smo otvorili svoju firmu u kojoj i danas radimo i dobro je vodimo...Uvek cemo biti zahvalni i pamtiti to da je nekad neko ,koga nismo znali,ucinio,jedno dobro delo za nas, i da nije sve u trosenju novca na Pivo i lencarenju ispred kafica.

Nema komentara:

Objavi komentar