Bilo je to prošloga, ne tako sunčanog, ali veoma zanimljivog, ludog i nezaboravnog ljeta. Moji frendovi iz kvarta i ja odlučili smo se zabavljati pod ljetnim praznicima. Naravno, bio je sedmi mjesec i bilo nam je dosadno… Djeca k'o djeca, sposobna su da urade svakakve stvari koje baš i nisu za pohvaliti. Skoro svaku večer odlazili smo do grada, tjerali zafrkanciju, zezali turiste i prolaznike. Ljudi su nas često gledali ispod oka, kako se to kaže, ali nama je to bilo, iako ne znam zašto, veoma zabavno i smiješno. Dolazili su stranci iz ostalih zemalja svijeta, razgledati taj ogroman i divan Zagreb, a mi smo im priuštili pravu predstavu i show. 

Najčešće su slikali stare zgrade na trgu i spomenike. Naravno, kad god bi netko od prolaznika htio uloviti neku fotografiju, mi bi stali ispred spomenika i glupirali se. Sve je to bila veoma zabavno i smiješno dok turističkim vodičima to nije prekipjelo. Pozvali su nam policiju koja je došla već drugi dan „snimiti situaciju“. Imali su što i za vidjeti. Došli su do nas te se predstavili. Htjeli su nas odvesti u policijsku postaju. Čim su počeli ispitivati imena i adrese stanovanja, moja ekipa i ja odlučili smo pobjeći. Misleći kako smo pametno postupili, otišli smo do obližnjeg igrališta i tamo nastavili. Frend je donio gajbu pive da „proslavimo“ uspješan bijeg. Mislili smo dobro je, pobjegli smo im i polako smo namjeravali otići svako svojoj kući. No odjednom, došla je policija sa tri patrolna kola i upalila sirene. Preplašili smo se. Izašli su iz auta i krenuli prema nama. Sada nismo imali kuda više pobjeći. Shvatili smo kako smo glupi bili kad smo krenuli bježati. Priveli su nas i odveli u policijsku stanicu. Nazvali su naše roditelje i rekli da dodju po nas. O kakve li sramote. Naravno, svi smo dobili kaznu preko cijelog ljeta. Još se sad prisjećamo tog incidenta u smijemo se tome. Ipak smo sada stariji i pametniji, za godinu dana.