Bio je to najsretniji Cetvrtak u mom zivotu.Tada je moj voljeni klub igrao protiv Levskog.Pripreme su tekle veoma uspjesno kod nas u mahali bio sam jedan od glavnih organizatora.Cijeli dan niko nije mogao izdrat i cekati 20 h bio je to nestrpljiv dan.Moje Sarajevo je igralo za prolaz u sljedeci krug.I tako ja sam cijeli dan pustao muziku sa nestrpljenjem cekao utakmicu sa svojim jaranima.Cijeli dan je vladala euforija bilo je neopisivo.I napokon se primaklo vrijeme utakmice bilo je to 18 h kada smo odlucili krenut prema Kosevu.Potrpali smo se u auto i krenuli.Guzva nas je uhvalila velika to se naravno ocekivalo jer je bilo veliko interesovanje za utakmicu.Svi smo znali da pobjedom Sarajevo moze ispisati historiju kluba..I priblizilo se pola sata prije utakmice tribine su bile pune pogotvo Sjeverna na kojoj su bili najvatreniji navijaci bila je spremna koreografija svi su sa nestrpljenjem cekali sudijsku zvizduk.
A onda su igrali izasli na teren pocelo je navijanje.Od prvog minuta Sarajevo je krenulo napadat bilo je to ocigleno vidljivo kako ce nas voljeni tim zabiljezit pobjedu.I tako vrijeme je prolazilo kad odjednom stvorila se sansa nas napadac je krenuo prema protivnickom golmanu i postigao gol.Svi su poludili na tribinama pocelo je slavlje veliko.Nismo se uspjeli ni stistat od prvog slavlja a onda je na scenu stupilo jos jedan pogodak i jos vece slavlje.Bilo je fantasticno nikad se sretnije nisam osjecao kao tada.Na poluvrijeme se otislo sa jednim golom prednosti za nas voljeni klub posto je protivnik uspio savladat naseg golmana.Sa tim trenutnim rezultatom mi smo ispadali ali znali smo da ima drugih punih 45 minuta i nadali se nekom cudu.Pocelo je drugo poluvrijeme a mi smo jos krenuli agresivnije navijat a to je doprijelo do nasih igraca koji su stvarali pritisak i nakon jednog fenomenalnog prodora nas napadac postigao je pogodak pocela je erupcija odusevljenja na nasem najvecem stadionu.Ja sam svoje drugove poceo da grlim cijela trbina bila je u transu.Priblizila se 90 minuta i nakon nadoknade sudija je odsvirao kraj
.Cijeli stadion je pjevao radovao se a onda na jednom se cuo muk na Istocnoj tribini naime nas brat navijac preminuo je od srcanog udara nakon silnog navijanja i odusevljenja.Pokoj mu dusi .Svi smo izasli na ulice u bordo boji i okupirali grad slavlje je trajalo do kasno navece.Al jedna nemila scena to jeste smrt naseg navijaca je malo uzdrmalno to al mi smo znali savladati to i nastavit slavit.Nakon dolaska kuci nisam mogao oka sklopit bio sam sav u transu nisam mogao vjerovat da smo prosli u sljedecu rundu.To je moja prica iz kraja u kojoj sam sa svojim jaranima cekao nestrpljivo utakmicu i veliko slavlje nakon pobijede...
Nema komentara:
Objavi komentar