Bilo je to prošlog ljeta. Bili su ljetni praznici i u susjedstvo je stigao moj stari poznanik iz Njemačke. Dolazio je s majkom, a ostajali su kod njegove bake. Živio je u Njemačkoj 12 godina i dolazio je svakog ljeta u moj kraj, baš kao i sada. Znao je tu ostati i do kraja ljetnih praznika, skoro tri mjeseca. Bili su to nezaboravni dani. Uvijek smo se zafrkavali, vozili na motorima, igrali nogomet s ekipom iz kvarta. Bilo je stvarno odlično. Mislio sam da će tako biti i ovog ljeta. Ali, izgleda da sam se prevario. Imao je bratića kojeg je mnogo volio, ali to baš i nije pokazivao.
Tako je i bratić postupao prema njemu. Uvijek kad smo igrali nogomet, ako je jedan izgubio nastala bi ogromna svađa. Najčešće su jedan drugome psovali i vrijeđali se, ali smo za dva sata ponovo igrali nešto. Zatim je taj drugi pobijedio, pa je opet uslijedila svađa. Jedan drugog su optuživali da je varao i da nije pošteno pobijedio, da ne zna igrati pošteno pa vara. To je bila klasika kod njih dvojice. U takvim situacijama uvijek su ispitivali mene da ko je u pravu. Naravno, ne mogu stati na stranu jednoga jer će se drugi uvrijediti. Tako je to uvijek bilo. Kad se raspakirao, otišli smo do njegovog bratića da igramo nogomet. Igrali smo cijelo poslijepodne dok jednom od njih dvojice nije prekipjelo.
Nama ostalima je to već bilo i smiješno, moglo se reći da smo polako i uživali u tome jer smo znali što slijedi nakon odigrane utakmice. Svi su se tome smijali dok oni nisu shvatili da im se rugamo i smijemo. Otišli su zajedno kući. Slijedeći dan otišao sam do njih da opet odigramo neku tekmu s ekipom. Kad me je ugledao počeo me vrijeđati. Govorio mi da ja nisam pravi prijatelj, da mu se smijem s ostalima i rugam. Povrijedio me. Nakon tjedan dana otišao je na more, a nakon toga u Njemačku. Otada nisam u kontaktu s njime, jer izgleda da to nije pravi prijatelj.
Nema komentara:
Objavi komentar