Bilo je to na igralistu iza mjesne skole. Osnovne skole, do 8 razreda. Svaki dan smo igrali nogomet, mogli smo tamo ici, iako vise neidemo u tu skolu. Svi bi ostavili bicikle na igralistu i igrali nogomet, po dva sata bi bili na igralistu igraci nogomet. No covijek koji se doselio nedavno u selo, imao je manjih psihickih problema. Svaki put bi nam izbusio gume, ili loptu. Uvijek bi nam psovao na ulici. Kad god je mogao nesto lose nama uciniti, iskoristio bih priliku. Uglavnom je to radio meni i jos dvojici mojih prijatelja. Nismo znali vise sto bih radili. Nismo znali jel to zbog toga sto mu krademo voće, koje njemu svake godine propadne jer nitko nebih to pobrao. Nama je bio slađe jesti sa grane. I kako se ono kaze, tuđe je slađe. Smišljali smo ideje, kako da mu vratimo štetu, koju je on nama prouzrokovao.
Nije samo nama smetao, nego i svim svojim susjedima. Susjedi su se tužili na njega, no nikad ima nije uspjelo da ga oteraju. I tako su moja dva frenda i ja dosli na jednu ideju. Posto smo sa sela i uvijek bismo pravili neke gluposti, dosli smo na ideju da tom ludom dedi bacimo par baklji, i petardi u njegovo dvoriste. Znam da je pomalo luda ideja, ali smo mu nekako morali vratit. Misli nismo morali vratit, nego smo tako mi razmisljali. I tako dođe zima. Kad je prvi snjieg napadao sjeli smo na bus, imali smo godisnje karte do grada jer smo isli tamo u skolu, pa smo se mogli prevest do grada. Otisli smo do pirotehnicarske trgovine. Kupili smo baklje i petarde. Tako smo cekali novu godinu. Dosao je tako 31.12. poslije ponoci oko jedan sat ujutro, osli smo do dedeka, zapalili desetak baklji, ubacili u dvoriste, isto tako i petarde, i pobijegli. Sutra dan, kad smo prolazili kraj dedekove kuce vidili smo neki natpis na kartonu. Prisli smo blize, i pisalo je da je kuca na prodaju. Iduci dan, smo naculi po selu od dedekovih susjeda, da su zahvalni onima koji su mu to napravili. I tako je ludi dedek otisao, poslije nam je bilo dosadno jer nismo imali sto raditi. Znam da to nismo trebali uciniti, ali nismo mogli vise gledati kako nam prkosi. I tako tad je zavrsilo s nasim ludarijama.
Nema komentara:
Objavi komentar