Na putu do skolskog igralista, u dvoristu jednog samca, nalazio se pas Riki. Bio je to Njemacki Ovcar, koji se rado igrao s drugim ljudima i uvijek je bio vesel. Moj prijatelj Marko i ja smo kod njega bili posebno, cuo je uvijek kad dolazimo, osjetio nas, i tad bi uvijek izasao pred nas, nekad bi mi kupili neku hranu za njega, i korz igru bi ga nahranili. Jednog toplog i mirnog predvecerja, Marko i ja smo krenuli na nogomet. Naiso sam po Marka, obukao je patike i krenuli smo. Tako uz pricu smo dosli do Rikievog placa.
No njega nije bilo, to je cudno jer bi uvijek nas pratio, izasao pred nas. Zabrinuli smo se, te krenuli ga trazit. Prvo smo isli na mjesto gdje je rado dolazio i gledao nas kako igramo nogomet. Iza skolskog igralista, postojalo je jedno brdasce, a na njemu je bila tresnja. Njezine grane spustile bi se do poda, kad bi bilo ploda. RIki bi sjedio ispod te tresnje, i cekao nas. Tamo ga nije bilo. Krenuli smo prema staroj kuli, koju su djeca pravila, no zaboravili su za nju, te je Riki tamo cesto odlazio. Krajem te kule bio je seoski ribnjak. On bi gledao u ribnjak, i promatrao kako ribe iskacu iz vode, posto je tamo bilo jako puno riba. Kako smo dosli do tamo, vidjeli smo da Rikija nema, te odmah opazili da se nesto koprca u vodi. Mislili smo da to ribe iskacu, ali to je bio Riki. Uskocili smo u ribnjak, te ga izvukli van.
Odmah smo uocili krv na njegovoj nozi. Mislili smo da se potukao s nekim drugim psom, ali to je bio metak. Lovci su ga ustrelijelili. Odmah smo zvali njegovog gazdu, ali on nije imao auto da ga odbaci do veterinara. Tada smo Marko i ja odlucili da cemo ga na rukama nositi. Devet kilometara smo pjesacili do veterinarske postaje u drugom naselju. Do tad je vec izgubio puno krvi. Veterinar ga je odmah uzeo u operacisku dvoranu, cekali smo da veterinar izadje, bili smo pod stresom. No tad je veterinar izasao, nasmio se te rekao da ce bit sve uredu. Te nas je odvezao kuci svovim autom. Riki je bio dobro.Protiv lovaca je podnesena kaznena prijava.
Nema komentara:
Objavi komentar