Dogodilo se to ovog sunčanog, sparnog, i ne baš za sve, lijepog ljeta. Ne mogu se požalit, stvarno. Sunce nas je služilo svakog dana. Učestale vožnje motorima i biciklima ubijale su nam ljetnu sparnu i mučnu vrućinu. Skoro svakog dana smo išli biciklima na bazene, bili su udaljeni kakvih 6 kilometara od nas, pa nam to nije predstavljalo nekakav problem. Ulaznicu na bazene normalno ne bi plaćali, jer je to za nas bio uzalud bačen novac. Rađe smo kupili 3 kutije cigara nego ulaznicu na bazen. Preskakali smo ogradu, kao što se moglo i očekivati od nas. Usred bijelog dana, da. Nama to nije bio neki problem, istina da su nas ljudi kakvih 10 minuta čudno gledali, ali i oni su se priviknuli nakon nekog vremena. Kupali bismo se cijeli dan. Ispijali razne čudnovate koktele, pušili cigare… Na kraju „plivaćeg“ dana, normalno bismo izašli kroz glavni ulaz. Prvih nekoliko puta prodavačica u kućici na bazenu nije shvatila da nemamo karte odnosno da smo se prošuljali nekud. No, nakon 6-7 puta, posumnjali su. Pozvala je vlasnika i zaštitare da prate bazen nekoliko dana. Normalno, mi to nismo znali. Kao i obično, došli smo prečacem, kroz obližnju gustu i mračnu šumu. Bacili smo ruksake preko ograde, te se popenjali na ogradu i preskočili ju. Imali smo šta za vidjeti. Tri mrcine od čuvara dotrčala su do nas. Odveli su nas na portu.
Tamo je bio bijesan vlasnik i njegova mlada, plava i naivna prodavačica karata. Očitali su nam bukvicu i zabranili nam pristup bazenima. Shvatili smo to dosta ozbiljno jer onakve mrcine bi umirile i luđaka, a ne nas klince iz kvarta. Morali smo smislit nekakvu drugu zanimaciju kroz dan. Odlučili smo otići igrat nogomet na obližnje igralište. Naime, to je bilo igralište od kluba, ali niko nam nije zamjerio da igramo nogomet na pomoćnom igralištu. Tu su se ionako zagrijavali igrači. Sve je to bilo lijepo i dobro dok nas nisu izazvali na duel. Pristali smo, što se moglo i očekivati… Pero, naš najbolji i najbrži igrač zabio im je gol. Veselili smo se ko da smo dobili na lotu. Protivnička ekipa je popizdila, mogu sigurno reći. Toliko im se kapetan razbjesnio da se zaletio prema Peri koji je imao loptu i srušio ga. Potrčali smo k njemu. Pero nije mogao stati na nogu. Roditelji su ga odvezli na Hitnu. Nakon slikanja, rekli su nam da ima dvostruki prijelom zgloba. Za Peru je to bilo najgore ljeto dosada. Cijele dane je doma ležao i ljenčario dok smo mi ostali vani ludovali. Prošli tjedan su mu skinuli gips. Hoda tri puta tjedno na terapije na one iste bazene gdje su nam zabranili dolazak. Pero im se samo slatko smijao, i slao pozdrave od ekipe iz kvarta.
Nema komentara:
Objavi komentar