Dosao je kraj. Pitate se kakav kraj? Pa na to pitanje odgovor je lagan, dosao je kraj ljeta, kraj ljetnog raspusta, slavlje i veselje se polako gasi,prestaje. Dolazi nam jesen, lišće polako odpada sa grana, sve dobiva svoju zutu boju. Dolazi nam i pocetak skolske godine, koji vecini djece donosi nezadovoljstvo, tugu,ljutnju i slicne emocije. Ipak, tu postoje i sretna djecica, koja jedva cekaju skolu,a jucer sam upravo sreo takve. To su ni manje ni vise - prvacici, koji tek krecu u prvi razred osnovne skole.
Oni zajedno sa svojim mamama pod rukom, krecu prvo da kupe sebi sve stvari za skolu, od torba (ruksaka) do knjiga,sveski,pernica,bojica,olovki i slicno. Tu se naravno kupuje i nova odjeca, tako da to djecu cini prilicno veselom. Smijesna stvar je, da sam ugledao nekog malog djecacica, koji je sebi kupio, tj. roditelji su mu kupili, torbu (ruksak) koji je veci od njega! Cinjenica je , da djeca sve sto vise rastu, i sve sto su veci razred, da se ta torbica smanjuje, umjesto da bude veca. No uglavnom, u mom kraju, svi roditelji cija djeca tek treba da krenu u skolu, jako su nervozni, u isto vrijeme i sretni,a i tuzni zato sto su njihova djeca tako brzo odrasla.
Ipak, moje drustvo i ja, koji cemo uskoro da zavrsimo srednju skolu, gotovo da nista nismo ni kupili sebi za skolu. Na primjer, moj najbolji drug i ja , do sada, dan pred pocetak skole smo sebi kupili samo jednu svesku, jer smo lijeni sto se tice skole,pa nam je cak i stvari za nju mrsko kupiti. Uglavnom, ova promjena je u neku ruku i dobra, dolazi nam jesen, polako svi dobivamo obaveze, jer cinjenica je da smo se svi ulijenili na raspustu.
Nema komentara:
Objavi komentar